Svjedoci smo postavljanja baznih stanica od strane teleoperatera na stambene zgrade u Kastvu, ali i velikom protivljenju građana na takve postupke teleoperatera, kao i nezainteresiranosti gradske uprave za tu temu. Podsjetimo, posljednji takav slučaj bio je u naselju Štivar. Postavljanje baznih stanica regulirano je Uredbom Vlade o mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme te Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Drugim riječima, za postavljanje baznih stanica, bilo na antenske stupove ili na postojeće građevine, nije potrebna građevinska dozvola, što bi značilo da nije potrebna suglasnost susjeda u bilo kojem obliku te je dovoljan poslovni dogovor između teleoperatera i vlasnika nekretnine. Važno je napomenuti da se radi o usmjerenom zračenju, tako da onaj u čijem se prostoru nalazi uređaj načelno nije izložen, već su izloženi stanovnici naselja Štivari u smjeru zračenja. Činjenica je kako je smanjena tržišna vrijednost nekretnina koje se nalaze u neposrednoj blizini zone zračenja. Takvom regulativom Republika Hrvatska spada u malobrojni red država koje imaju blagi pristup takvoj gradnji.
Realna situacija nije posve jasna. S jedne strane, propisi se detaljno bave položajem i gustoćom antenskih stupova s elektroničkom opremom koji se definiraju i prostornim planovima (tako je u prostornim planovima Kastva određeno da se takvi stupovi ne mogu postavljati na udaljenosti manjoj od 500 m od građevinskog područja), a s druge strane, bazne stanice na antenskim prihvatima, odnosno na postojećim građevinama nisu regulirane, tj. nisu predviđene u prostornim planovima. Prema predhodno navedenim činjenicama bitan je samo antenski stup kao građevina zbog svoje visine i oblika radi uklapanja u okoliš.
Čemu onda mjera o udaljenosti? Preporuka propisa je da se takvi stupovi ne postavljaju u stambenim zonama, osim u slučaju slabe pokrivenosti, moguće ih je postaviti u građevinskim zonama poslovne namjene. Bez obzira na propisane količine zračenja od tih uređaja, koje, vjerujemo, nisu prekoračene, postoje proturječna tumačenja o njihovom utjecaju na zdravlje ljudi, pogotovo kod kontinuiranog izlaganja.
Ne možemo ulaziti u temu razine utjecaja na zdravlje, međutim regulatori te teme govore i o područjima povećane osjetljivosti koje se posebno štite, kao što su škole, vrtići i sl. Bez obzira na stvarnu opasnost od zračenja, smatramo da uloga Gradske uprave „može i mora“ biti veća. Postoji i tzv.“dobra praksa“ koju bi trebali iskazivati i teleoperateri kod postavljanja opreme, a koju bi trebala zastupati Gradska uprava. Neki gradovi su u akte grada integrirali odredbe o obveznoj suglasnosti grada na postavljanje takve opreme, bilo zbog utjecaja na izgled zgrada ili na utjecaj na zone povećane osjetljivosti. To je mehanizam koji omogućava određeni utjecaj, a da se ne zadire u propise na državnoj razini. Moguć je i dogovor s teleoperaterima u smislu potencijalnih lokacija opreme te angažman Grada oko izmjena postojeće regulative u interesu građana Kastva.
Trenutna Gradska uprava ne čini ništa po tom pitanju te ignorira veliko nezadovoljstvo građana kod postavljanja baznih stanica, u konkretnom slučaju stanovnika naselja Štivari. Gradska uprava morala bi postavljanja baznih stanica riješiti dopunom Uredbe o uređenju Grada na način da se maksimalno zaštiti zdravlje i interes građana, a da se osigura kvalitetna usluga teleopratera. To je moguće ako se promijeni trenutna nezainteresirana vlast u Gradu, odnosno da se na lokalnim izborima izaberu ljudi koji to znaju i imaju volje raditi. Zato je to bitna stavka u našem programu.
Koalicija HDZ, HSP i HDS